Kolumne

  • 15
  • Lis

O, da!

Samo naši bližnji znaju kako je bilo lijepo živjeti bez društvenih mreža, Facebooka, W.app-a, Vibera, Twitera…mi, mnogi, očito smo zaboravili. Internet je naša svakodnevnica i gotovo da nema osobe koja se ne koristi tim blagodatima moderna doba. No, koliko društvene mreže zaista oslikavaju naš pravi život, a koliko zamagljuju oči i nama samima pred pravim i realnim življenjem? Više nam nije strano zaviriti u život velikih svjetskih zvijezda, jer sve podatke dobijemo samo jednim jedinim klikom! I onda gledaš…patiš se, jer misliš da je tim inim ljudima u životu sve lako…jednom je pokojni R. Williams dobro rekao: Dao bi svima da budu popularni i poznati, te da jedan dan budu milijunaši, pa da vide da sva mudrost ne leži u tome…Zaista jest tako.

Nerealan virtualan život donosi jako puno zamki. Kao prvo, odaje sliku sa kojom se čovjek poistovjećuje, bila ona istina ili ne. Kao drugo, uvijek misliš da je nekome bolje nego Tebi. Kao treće, misliš da nitko nema problema kao što imaš Ti. I kao četvrto, „ufuraš“ se u nešto što nema veze sa pravim životom, a to je najopasnije. Vesele slike, namještena lica, foto-shopirane fotke na kojima nemaš niti jednu jedinu boru…lažni osmijesi koji u sebi nose bol, glumljenje da si nešto što nisi, zavaravanje da ti je dobro, a zapravo se raspadaš…sve to donose virtualni životi. Dobro mi je znana ona: „ Lažeš kao Instagram!“.

abstract 1233873 480

Stvarno, svi na tom Instagramu ispadaju savršeni. Uključujući i mene samu koja također koristim programe za uređivanje fotki, i to mi nije stran posao. To je istina, i ne sramim se toga. Nitko nema mana na Instagramu. Jednim klikom obrišu se bore, povećaju usta, smanji nos…i pitaš se, tko sam ja uopće? Ovo što se pretvaram da jesam, ili ono što sam zaista kad se pogledam u ogledalo? Čista psihologija. Međutim, mladim curama i djevojkama uzori su postali žene bez mane. Samim time, porast anoreksije, bulimije, nejedenja, operativnih zahvata…sve to postala je naša realnost. Kako izgledati što bolje! No, da li želimo težiti takvu plićaku života? Je li zaista postalo bitno samo to kako izgledamo, a ono što nosimo u srcu više nije niti na početku ljestvice prioriteta!? Volim estetiku, volim i sama izgledati lijepo. Naravno. No, gdje su granice? Postoje li uopće? Izgladnjivanje, iscrtavanje obrva, lijepljenje trepavica, umjetnih kosa, ugradnja silikona, povećanje usana…ma, zar mi žene stvarno možemo biti tako lude? Sve za izgled!? Odat ću Vam još jednu tajnu. Odavno je potvrđeno da se žene ne uređuju radi sebe niti radi muškaraca, već samo radi drugih žena! Da budu bolje od njih!?

Smatram da bi svatko trebao težiti tome da sebi bude dobar, i da sam sa sobom bude u miru, a ne da se vječito natječe s nekim drugim! Od uspoređivanja sa drugima također nema ništa. Ima. Brdo gnjeva, zavisti, ljubomore…koja potom u nama budi najniže osjećaje koje možemo probuditi. Tužno. Budi svjesna da si JEDINA. Takva kakva jesi. Posebna. Takvom te Bog stvori, i njemu nije važno imaš li na sebi skupocjenu robu ili još skuplje cipele iz nove Balmain kolekcije! I onda naravno da u takvu svijetu nije niti čudo da dođe do masovne borbe za jedan komad odjeće poznata dizajnera! Je li moguće da se možemo spustiti toliko nisko da za jedan komad krpe stojimo na hladnoći, u redu, po nekoliko sati kako bismo izgledale što sličnije nekoj popularnoj KK, ili ne znam…Beyonce!?

Ako mene pitate, trendovi su odavno prešli u maniju. Volim se i sama lijepo obući, ali nikada nisam bila rob trendova. Uvijek sam težila tome da budem drugačija i da imam na sebi nešto što je autentično i originalno. Nisam patila na marke, i sretna sam da je tako. Volim dobar komad odjeće, ali on nije moj imperativ. Ne patim radi onog što nemam, već se radujem onome što imam. Više se posvećujem svojemu unutarnjem Ja, i razgovaram sa svojom dušom, nego što se brinem kakav logo nosim na remenu! Šora oko nove kolekcije Balmain za H&M me uopće nije previše začudila. Samo je potvrdila ono što sam i ranije znala. Jako smo povodljiva masa, vrlo lako se nama manipulira, i smatramo da možemo biti velike face ako na sebi imamo skupi komad odjeće! Laž! Zamagljenje! Jednako kao i virtualna stvarnost! Isto je tako…samo na drugu području života. No, to je prava istina. Nisi Ti ono u što se oblačiš, već si ono što jesi kad skineš sa sebe sve maske koje posjeduješ. A danas, hodati bez maske, kažu da je opasno. Ljudi te povrijede, izdaju, ako samo malo pokažeš sebe. Nisam pobornik ta uvjerenja. I dalje vjerujem u dobre ljude.

fall 1636872 480

Vjerujem i smatram da ih ima. Oni koji me povrijede, od njih samo puno naučim. Svaka škola ima svoje znanje. Neka me i povrijede, izaći ću samo jača. Ne bojim se nikoga ni ničega. Svoje strahove sam umirila sa svojom savjesti koja se trudi biti poštena i fer. Nisam savršena, i dalje pogriješim jer je to ipak najlakše. Pogriješiti. I zato se ne bismo trebali sramiti sebe i svoje realnosti. Ne bismo trebali živjeti dvostruke živote virtualne stvarnosti, i slijepo slijediti trendove. Pa zar je zaista sva veličina našeg postojanja sakrivena u nekoliko skupocjenih krpetina, šake skupe šminke, vrtoglavih potpetica kakve nosi J.Lo? Wrong! Naša veličina bi se trebala mjeriti veličinom našeg srca, moći opraštanja, dobrih postupaka prema sebi i prema drugima, ispravnom i moralno življenju, te ispunjavanju svojih snova… Zar smo toliko podložni konzumerizmu i kapitalizmu da se sva naša bit svodi na ono što imamo nabandano na svome tijelu? Iskreno žalim sve mlade osobe koje smatraju da je najvažnije kako izgledaju i što nose. Naše blago nije u tim ispraznim stvarima…i sigurna sam, sigurna 1000 % da nikoga na dugoročno takav način razmišljanja ne može zadovoljiti. Nikoga. Zato je bolje da se što prije probudimo i osvijestimo svoje unutarnje biće i pozabavimo se svojom unutrašnjosti. Kada budemo zadovoljni sa sobom iznutra, neće nam trebati više nikakav lažni sjaj Balmain cipela, niti Mac kozmetike.Opet ponavljam, nisam generalno protiv markirane odjeće niti virtualna svijeta, ali sve u svojim granicama. Kada se one prijeđu, to itekako može biti pogubno za naše duševno i mentalno zdravlje…a onda, onda nas neće utješiti niti dobar komad odjeće, pa ni cipela…onda ostajemo same sebi, prepuštene istini koju smo si zamagljivale, a to znade biti jako bolno. Svakako jesam za društvene mreže, jer ipak one donesu i mnogo toga dobrog, i uvelike nam olakšavaju komunikaciju. No, sve što je pretjerano nije dobro. Naći mjeru i ne biti nametljiv- mislim da u tome leži tajna.

smartphone 1445489 480

 

Pokazivati svijetu da si savršen, i da je kod Tebe sve savršeno, nije istina- jer savršenstvo ne postoji. Svatko od nas, baš svatko, bori se na svojim frontovima. I svaka, pa čak i naizgled savršena ženska osoba ima svoje mane, strahove, borbe i patnje. Nigdje ne postoji idealno. Pa niti kod Jennifer Lopez. Pa niti kod Beyonce. Vjerujem zapravo da je njoj puno teže nego nama „običnima“. Ostati vječito mlada, lijepa, nasmijana, vesela…to nije lako. Pogotovo kad imaš sve. Više niti ne znaš čemu težiš, kad postoji sve što si možeš priuštiti…zato, cure- glavu gore, put pod noge i osvijestite se što prije.

Naše bogatstvo nije u Balmain kolekciji, naše bogatstvo je u nama. Čari naše duše ipak su najljepša odjeća koju možemo posjedovati. Nitko nije savršen i ničiji život nije posut ružama. Svatko vodi svoje životne uspone i padove, a prezentiranje savršenog sebe bez ijedne mane nije dobro ni za Tebe ni za Tvoje bližnje. Naći mjeru u svemu je tajni recept mudrosti i sretna življenja.

Volim Vas,

Paola 

  • 08
  • Lis

Nedjeljna kolumna naše Paole Valić donosi vam DOBRU VIJEST:

Ovih dana smo opet svjedoci ružnih vijesti, da u moru ovog ludila, svi zajedno postavljamo jedno jedino pitanje- DOKAD? Uzmimo za primjer situaciju Lidlića, koja zapravo vrlo zorno prikazuje koliki su Hrvati snobovi bez pokrića, potom svećenika koji je dobio dobrotvoran rad za bludničenje nad dječakom, političar koji mlati svoju ženu i dalje je zaštićen kao lički medvjed. Pa čak i ako se okrenemo svijetu, ni tu situacija nije blistavija - hoćeš Las Vegas, hoćeš Kataloniju…

Zapravo, gdje god se okrenemo neki problemi. Već mi je postalo mučno čitati novine. No, nažalost zbog prirode posla, jednostavno moram biti u žiži zbivanja. Žalosno je da se kompletni medijski svijet fokusira na ružne, morbidne, sive i nakaradne vijesti. Nigdje ne možemo pročitati nešto lijepo, riječi nade, utjehe, ohrabrenja. Doduše, OK - neću generalizirati, istrči s vremena na vrijeme neki pozitivan tekst, no puno rjeđe od onih koji nas nadahnjuju.

Pitamo se, valjda, svi zajedno, zbog čega je to sve tako? Je li moguće da se hranimo ružnim i problematičnim vijestima, a uživamo čitati kako je, gle' čuda, nekome gore nego nama pa onda budemo zahvalni za tu mrvicu sreće koju ljubomorno čuvamo u naša 4 zida? S druge strane, puno lakše pamtimo ružne stvari nego one lijepe. Jer ipak, tri šamara bole više od tri lijepe ruže koji si dobila na poklon. U ljudskoj je prirodi sve namješteno da jednostavno akceptiramo puno više te teške situacije, nego one lijepe.

buba mara 1

I onda kad nam se i dogodi nešto lijepo, odmah se pribojavamo da je to samo privremeno, jer naravno da neko novo sranje čeka iza ugla - nije lako živjeti u Hrvatskoj. Još manje, u moru svih ovih usranih vijesti ostati normalan. Nekad mi, vjerujem, kao i Vama, dođe da se jednostavno isključim iz cijele ove medijske hajke i prestanem samu sebe opsluživati ikakvim informacijama.

Ponekad su mi same misli glasne od svih ludosti koje su oko nas. Kad sam krenula pisati ovaj blog, namjerno sam vas molila da mi pomognete što se tiče tema, htjela sam čuti što vi mislite. Gle' čuda, i vama je puna kapa svih loših tematika koje su nam prezentirane ovih dana. Pa, ponukana tom činjenicom, okrećem se nečemu što je puno ljepše od svega što sam predložila kao tematiku. Ignoriram ružne vijesti.

Okrećem se svemu lijepo što ovaj svijet nudi, a iako je ranjen, znam da postoji lijepo. Iako je prepun tuge, znam da ima onih mjesta u kojima vlada sreća.

smiley 1041796 1280

Ona se nalazi u nama i našem poimanju sebe samih, ona je istisnuta u moru svega što nam serviraju mediji. Pronađi je. Ustani, tu je. Vrlo je važno znati kad neki ciklus našeg života završava. I danas je vrijeme da loše vijesti za tebe postanu prošlost.

Kreni u spoznavanje sebe samog i okreni svemu lijepom što danas možeš izliječiti.

Izliječi osmijehom, toplom rukom, zagrljajem, reci nekome da ti je bitan, popravi nekome dan, nasmij se, budi iznad svih problema koje ti ovaj dan donosi. Svaki idući dan nova je prilika da spoznaš sebe, da se otkačiš od sveg lošeg što te koči. Tek kad spališ mostove koje više ne želiš prelaziti, tek tad možeš istinski biti sretan. Kad se izmakneš od sveg negativnog, pa makar to bile i loše vijesti sa naslovnica - daj Bože, da nam je samo to problem života.

Senzacionalistički članci o Ivici Todoriću, nepravilnost sustava u kojem jesmo. Ali, ne zaboravite jedno - UVIJEK može gore. Upravo zato, zahvalna sam na ovoj sirotoj Hrvatskoj, jer kad vidim kako drugi narodi u nekim kutevima zemlje žive i plaču, onda mi Hrvatska izgleda kao Monte Carlo.

Ne želim oko sebe ljude koji kukaju nad sobom, plakati je najlakše. Želim sve one, čiji je osmijeh veći od svih njihovih problema i poteškoća.

Danas je Dan osmijeha. Vrlo prikladno vrijeme da odrežemo sve ružno, fokusiramo se na lijepo, i razmislimo kako mi sami možemo na ovom svijetu biti dobra vijest. Zapravo računica je poprilično jednostavna. Sve ono lijepo o čemu maštaš u ovom surovom svijetu, TI BUDI UPRAVO TO! 

Vodi se načelom - budi dobar i dobro će ti se vratiti! Sad mi nemojte reći da je teško biti dobar. Jer kako u ovom svijetu, gdje ljudi češće podmeću nogu, nego što pružaju ruku i dalje ostati konzistentan u svojoj dobroti? Lako.

woman 570883 1280

Ostavi se svega lošeg i oprosti im. Kad govore loše, kad ti se smiju i kad te ogovaraju, ostani dobar. Njima na dušu, jer sve loše izgovoreno o drugima, govori o njima samima. Više se ne obazirem na nikakve otrovne strelice. Furam svoj film, nosim se s problemima najbolje što mogu u tom trenutku, smireno prihvaćam da nisu svi dobri, ali to nije moj problem. Nisam fokusirana na njih, nego na sebe i na to da ja budem dobra. Dobra vijest u ovom trulom svijetu prepunom raznoraznih peripetija - možeš biti dobar na milijun varijacija.

Dobar prijatelj, dobar radnik, dobar i pozitivan u svojoj suštini, ako odlučiš - možeš biti dobra vijest i ovaj istrzani svijet učiniti boljim mjestom.

Budi dobra vijest i prestani tražiti opravdanja za nemogućnost da budeš sretan.

Uostalom, ako igraš kao čovjek, vrlo je teško da ne budeš sretan. A „neljudi“? Nemam za njih vremena, svijet žudi za dobrotom.

Žurim, vrijeme je za dobre vijesti!

Dobra vijest, u mojoj mikro zajednici je da se vraćam onome što radim s najviše srca....

Paola Valić

  • 17
  • Kol

Znaš onu, nije čovjek otok da bude sam?

Svi mi, ma što god rekli, bježimo od samoće i osjećaja da smo sami na svijetu.

Čak i oni najjači, ipak priznaju, da teško podnose samoću.

Zašto je toliko teško podnijeti sebe samog i u čemu je kvaka? Puno puta sam čula onu rečenicu, "ako ne možeš sam sa sobom, nećeš moći ni s drugima".

Kad sam bila klinka, ili mlada djevojka, uvijek sam vapila da nađem ekipu, društvo, zabavu...nisam voljela biti sollo. Što sam postajala svjesnija, starija, pametnija, ajmo reći mudrija, shvatila sam koliko mi samoća godi.

Ljudi bježe od samoće jer bježe od sebe.

Ponekad je zastrašujuće jasno i otvoreno vidjeti sve svoje mane, loše trenutke, loše poteze, loša ponašanja, jer svi smo krvavi ispod kože, i svatko do nas radi greške. One su sastavni dio našeg života, i negiranjem samo stvaramo zatvoreni krug iz kojeg je povratak vrlo bolan.

Ne možeš vječno bježati od sebe. Još manje, ne možeš u drugima tražiti sebe i nikad se nećeš posve realizirati tražeći podršku kroz druge ljude, a ne radeći na sebi.

Mukotrpan je taj rad na sebi, jer nikada dok god dišemo ne prestaje, a opet s druge strane, koliko god čovjek naučio u životu, u šali znam reći, opet umremo glupi.

Najljepši osjećaj uz ljubav, koje jedno biće može doživjeti, jest upoznavanje sebe samog, svojih dobrih i loših strana...tek tad imaš moć da sa sobom nešto napraviš.

Tek kad prihvatiš sebe sa svim lošim i dobrim što posjeduješ, tek tada, možeš krenuti u pohod na svijet. Poznajem mnogo ljudi koji svoj život žive posve nesvjesni, hladni, samo hodaju okolo kao guske kroz maglu i stalno jambraju da im ništa nije kako su zamislili.

Kako bi išta bilo po zamisli, ako non-stop bježiš?!

Danas, u suvremenom svijetu ima toliko mnogo načina za bijeg. Hoćeš alkohol, internet, kocku, kladionicu, drogu, televiziju, društvene mreže...sve, samo da se pažnja usmjeri s bitnog na nebitno.

Ponekad je vrlo teško opstati u takvom svijetu, ali kod mene nema odustajanja u bilo kojem smislu, pa tako i u tome da se oduprem svemu onome što ne smatram dobrim za svoju dušu. Mišljenja sam, da osoba treba ući u vezu onog trenutka, tek kada nađe nekoga, s kime se osjeća bolje nego kad je sam. 

drame života

No, da bi to uopće bilo moguće, taj "SAM", mora biti odrađen vrhunski. Moraš znati tko si, koje su ti mane, vrline, prednosti, nedostaci, kapaciteti, inteligencija, moraš imati cijelu paletu SEBE na "izvolte"!

Ti moraš znati kormilrati sam sa sobom, jer ako ne znaš ti, zašto misliš da bi partner trebao znati? Jako mnogo ljudi nalazi se i dalje u lošim vezama koje nemaju budućnost i koje na njih djeluju toksički. Nemaju danas ljudi hrabrosti, muda (OPET ta nesretna muda), živaca i odvažnosti da se usude poći na proputovanje sa samim sobom. Nemaju. Krenu, pa odustanu....jer naravno da boli. Kad zagrebeš, naletiš na puno toga što ti se kod samog sebe ne sviđa. Vide koliko tu ima posla, mulja i sivila, i onda je lakše odustati. Odustaju kukavice.

Odustaju papci koji nemaju snagu da se odhrvaju svemu što ih guši...

Jesu li to krivi poslovi, krive veze, krivi brakovi, kriva prijateljstva, sasvim je malo bitno. No, opet, oni su se u tom poznatom udomaćili i njihova udobnost im ne dopušta da naprave iskorak. Kako puno ljudi popuše radi komfora i vlastite guzice!

samoća

Samo zato jer je teško napusiti ono poznato i hitnuti se u novo, ne znači da vam neće biti bolje ako se odlučite na veliku promjenu.

Ljudi se boje promjena, baš zato što ne poznaju sebe. Nisu dovoljno svoji, jer ih koči strah. SVE ŠTO SI ODUVIJEK želio ili željela, nalazi se s druge strane straha.

I upravo zato, danas je taj dan. Dan kad možeš baciti staro odijelo, pogledati sebi u oči, zapitati se kakav život želiš, koliko si sada daleko od toga što želiš, i što je sve potrebno da bi imao sve ono što želiš.

Ljudi ne kuže da je sve u malim koracima. Pa, onda misle pomicati planine, a nisu pomakli ni kamen. Neće ići. Prvo kreni s malim stvarima, jer kakav si u malom, takav si i u velikom. Nitko nije uspio preko noći. U ničemu.

Svatko tko se izborio za sebe, zna koliko je taj put trnovit, bolan i prepun prepreka. Jer tako je to, baš kad poželiš srediti svoj život, sve se okrene u smjer protiv tebe. No, ako si dovoljno uporan, ne odustaješ, vjeruješ u sebe i znaš za što se boriš, TI SI POBJEDNIK.

Razlika između losera i winnera, vrlo je tanka.

Winner nikad ne odustaje i nikad ne prestaje raditi na sebi. Loser odustaje već na prvoj prepreci. Bori se za ono do čega ti je stalo. Nemoj biti papak.

Uzmi ključeve svoje sreće u svoje ruke i nikad ih više ne stavljaj u tuđi džep. U nama je sve ono što nam je potrebno. Samo treba zagrebati ispod površine... A ljubav?

Ma, ona će doći kad se najamnje nadamo. Onda kad najmanje očekujemo...ali znate otprilike kada?

Kad zavolimo sebe i prihvatimo svoju samoću kao graditeljicu našeg bića, kao našu prijateljicu i saveznicu...kad prestanemo bježati od sebe i postanemo svjesni.

Tad će doći i ljubav...i obećajem....

Zatrest će se Svemir. A ti?

Ti ćeš plesati kao nikad do sada...jer poznaješ glazbu i poznaješ sebe.

Autorica: Paola Bekić

  • 10
  • Kol

Na svijetu ne postoji SLUČAJNO, sve se događa s nekim razlogom i svatko nam je poslan s nekom svrhom
Znaš, kad se nešto dogodi, nešto nevjerojatno, tipa- zaglaviš na cesti u dva ujutro, nema pomoći, nema nikoga, i odjednom- svjetlo na kraju tunela, ukaže ti se čovjek koji ti pomogne. Da, koliko god vjerovao, on nije došao tu slučajno. Vjerovali ili ne, privukle su ga naše misli.

Sigurna sam u jačinu onog što mislimo, a još više u jačinu onog što želimo. Vjerojatno, u takvoj situaciji, očajnički trebamo pomoć, i jednostavno, mislima je privučemo, i zaista- pomoć je tu. Ili npr.- žena ili muškarac razočarana ili razočaran u svijet, ljude, ljubav i u sve što možeš biti razočaran, npr. sama hoda po nekom shopping Centru, i "slučajno" se sudari, u prolazu, sa nekim frajerom ili ženskicom.Odjednom, taj frajer/ženska joj postaje prijatelj, saveznik, pomoć, kamilica i oblog koji liječi rane koje su do tad gorjele... Znate onako, situacija kao u onim ljigavim ljubićima sa J. Lo., e pa to!

Ne znamo kraj filma, ali to sad u ovom trenutku nije ni bitno, važno je samo da shvatimo, da nam određeni ljudi ulaze u život točno onda kad trebaju, a jednako tako, i izlaze iz njega, kad je njihovo vrijeme završilo. Nije se on/ona tu slučajno našao. On je morao biti tu, da nju izliječi.

Ako dovoljno dugo patiš i zadobiješ puno životnih udaraca, naprosto je nemoguće, po statistici, da ostaneš u takvim dramama do kraja života. Nije slučajno žena na dnu konačno dobila posao, ili nisi slučajno srela prijatelja kojeg nisi vidjela 20 godina, baš onda kad ti je trebalo, niti si slučajno pronašla ljubav svog života....ništa nije slučajno.

Pa ni tvoje srce nije slučajno takvo kakvo jest. Ono je plod svega onog što nosiš već godinama u duši....

IMG 20170804 104327 057

Najkompliciranija stvar na ovom svijetu- jesu ljudski odnosi. Od onih složenih obiteljskih, pa ako ćemo dalje, do onih bračnih, ljubavnih, pa čak nekad i prijateljskih odnosa, koji se teško sklapaju, a lako prekidaju. Svatko je kroz život imao barem jednog ili dva prijatelja koja su ga razočarala, ubila mu vjeru u ljude, prijateljstvo...to je tako. Tu školu smo svi morali proći.

Svaki odnos na ovom svijetu mora biti njegovan ili zalijeva. Ako se ne brinemo o onome do čega nam je stalo, vrlo lako to sve može nestati...i to u tren oka. Oduvijek je ovaj ludi život nagrađivao sve one koji imaju muda.

Kroz svo ovo vrijeme, shvatila sam da su muda jedna od važnijih stavki, ako bilo što želimo učiniti sa sobom i svojim životom....i to je tako. Kad ti se čini, da ništa nema smisla, da je skoro gotovo, da si ostavljen, sam, ponižen....ne brini.

Ustani. Stisni muda, ma koliko god da boli!

Stisni zube, znam kako je to neugodno, zaista znam, ali ti to možeš!

Život će te nagraditi. Ako nisi dovoljno dugo bio dole, ne možeš ni doći gore. Svi se mi bojimo boli, poraza i tuga...ali jedino kroz njih rastemo.

I što više smo povrijeđeni, postajemo jači.

Puteva u našim životima ima jako mnogo, no u konačnici svi oni vode na jedno mjesto- bitno je samo da osluškujemo svoje srce i primamo sve poruke koje nam šalje Svemir, da osluškujemo i naići ćemo na pravo rješenje. Neki to zovu Svemirom, ja to zovem nevidljivom Božjom rukom...svatko je slobodan da si svoj duhovni svijet nazove kako želi.

Dugo mi je trebalo da prihvatim kako ništa na ovom svijetu nije slučajno. Svaka situacija, pa i ona najmanja, tu je za nas, da nas nauči nečemu, da kroz nju rastemo, probudimo se...svaka situacija u našem životu nikad nije "slučajno". Što se pak ljudi tiče, oni su još manje tu "slučajno". Nema slučajnih. "Samo rijetki nađu rijetke", rekao je Balašević, a ja ga ovim putem, ne samo citiram, već se slažem s njim u svakom slovcu.

Sada je baš onako kako mora biti. I ako boli, tako je s razlogom, i ako si sretan ili sretna, tako je s razlogom. Očito si dugo plakao ili plakala.

Sve što radimo u životu, radimo samo i jedino isključivo SEBI. Svaka akcija ima reakciju. Svaki potez koji napravimo, plaćamo. Dobro ili loše, ovisi naravno potezu...no, nitko ne odgovara za naša djela ili nedjela, osim nas samih. Nema slučajnosti kad se govori o djelima, kao i o ljudima. Nema slučajnosti. Ništa mi nismo napravili- slučajno ili ništa se nije dogodilo samo od sebe. NIŠTA! Mi smo kreatori svega što dotaknemo. U svakom djelu su naši prsti. Jako dobro moramo paziti kako sviramo, jer slučajne melodije...ne postoje!

Autorica: Paola Bekić 

  • 07
  • Kol

Zašto želimo ubrzati metabolizam?

Vrlo vjerojatno niste zadovoljni svojim izgledom i najmanji komadić hrane "prima" na tijelo. Vrlo lako možemo dokučiti da vam je metabolizam spor te bi ga trebalo ubrzati! Ali kako? Stvar je vrlo jednostavna i možemo ju podijeliti na 3 dijela.

- fizička aktivnost
- suplementacija
- prehrana

PREHRANA
Prvi i najvažniji korak je povećati broj unesenih obroka uz pretpostavku da se danas nažalost jede 1-2 puta na dan te bi bilo poželjno to povećati na 4-5 obroka! To se odnosi na zdrave obroke i bez nepotrebnog nakrcavanja hrane u vaš organizam. Slobodno jedete nakon onih famoznih 18:00h. Vaše tijelo ne zna koliko je sati te slobodno jedete u kasnim satima, a na vama je što ćete pojesti. Zatim bi trebali povećati unos tekućine (barem 2L dnevno).

20668132 10210022135289427 1135481817 n

TRENING
Bilo kakva aktivacija, koja će vas pokrenut iz nule, već je veliki pomak. Želite li u teretanu, ići na plivanje, bicikliranje, aktivnosti kod kuće? Na vama je! Pokušajte se aktivirati barem 3 te minimalno po 30 minuta. 

20646044 10210018928769266 1069769340 n

SUPLEMENTACIJA

Kako nam suplementacija može pomoći?

Vrsta suplementacije koja je namijenjena ubrzanju metabolizma ima višestrukih biljnih ekstrakata te drugih sastava koji vam mogu pripomoći. Visoko proteinska nisko ugljikohidratna dijeta koja je idealna za ubrzanje metabolizma. Voće bi bilo idealno izbaciti van vašeg životnog režima, nažalost voće je krcato fruktoznim šečerom od kojeg nemamo koristi, te bi trebalo nadoknaditi te minerale i vitamine preko suplementacije.

Kofein - Kofein povećava korištenje masnoća kao gorivo i na taj način štedi ograničenu zalihu mišićnog glikogena u našem tijelu.
Zeleni čaj - od mnogobrojnih pogodnosti, jedna se ističe, a to je ubrzanje metabolizma!
Više o tome možete proučiti klikom ovdje.

Autor: Danijel Valek 

  • 31
  • Srp

Prehrambeni dodaci - whey proteini

Sirutka ili kako sportaši volimo zvati „whey“, su proteini koji imaju najveći izvor svih esencijalnih amino kiselina. Esencijalne amino kiseline su one koje vaše tijelo ne proizvodi samostalno, već ih je potrebno unositi u organizam dnevnom prehranom.
Bili vi sportaš amaterskih ili profesionalnih mjera ili običan čovjek, preporuka je svima koristiti whey dodatke prehrani.
Garantirano većina osoba ima manjak bjelančevina te bi dodaci prehrani mogli uravnotežiti naše dnevne potrebe bjelančevina.

PROTEINI SU KEMIJA? (NE!)

Večina laika te neinformiranih ljudi tvrdi da su proteini kemija, no malo njih zna da je to obična sirutka. Sirutka je derivat mlijeka, točnije, nastaje pri proizvodnji sira. Sirutka je u svojoj originalnoj formi tekućina koja sadrži manje od 1% proteina i preko 93% vode. Nakon nekoliko stupnjeva obrade sirutka može biti rafinirana tako da se gotovo sva pretvori u proteine. Što je proces sofisticiraniji, to je bolja sirutka, s većim sadržajem proteina.

ZAŠTO SE KORISTI WHEY?

Whey se koristi da bi se na praktičan način povećao dnevni unos proteina ili može služiti kao obična zamjena obroka.

KADA KORISTITI PROTEINE?

Najbolje vrijeme za uzimanje proteina je prije ili odmah poslije vježbe,te kada mislite da bi vam trebao dodatan unos bjelančevina.

KOLIKO PROTEINA UZETI?

Preporučeni dnevni unos proteina za osobe koje ne treniraju je 0,8 grama po kilogramu težine. Te brojke se povećavaju za osobe koje vježbaju svakodnevno. Njima se preporučuje oko 1,8 pa sve do 3 grama proteina po kg težine.To znači da bi muškarac od 80kg koji trenira trebao unositi 80×1,8=144 grama proteina dnevno.

Danijelovu preporuku proteina možete pogledati klikom OVDJE

20562829 10209970268952801 380595995 n

Autor: Danijel Valek (World record holder in bench press 2014, EU champ 2016)

  • 22
  • Srp

Baš smo čudni mi Hrvati, evo kak' veli Zoki- nama nikad dobro. Cijelu zimu smo kukali da nam je hladno i da jedva čekamo ljeto, a sada kad je ljeto, sad nam je prevruće, a majke ti mile, ljeto nije ni počelo. Kakve bi temperature trebale biti ljeti nego visoke? Ma, samo da nam se žaliti. Počelo me to strašno nervirati. Ljudi koji oko sebe samo siju žalapojke i vječno su radi nečeg frustrirani. Gdje god da se okrenem, neki problemi, peripetije...ljudi, dajte mi recite nešto lijepo. Tipa, neka bude i floskula- kao, život je lijep, samo prestanite vječno kukati i plakati. Jedva čekam da skupim prnje i odem na zasluženi GO, da ne slušam crno, crnije, Hrvat.

Ja nisam od onih koja kuka kad je vruće, možda ponekad, samo u PMS-u ;). Uglavnom sam vrlo blagonaklona prema ljetu, jer sam ljeti i rođena, pa moja sklonost vrućini i nije neki bad. S druge pak strane, ne mogu ni zanemariti činjenicu da sam rođena u Rijeci, pa mi je more ipak u krvi. More je pak moja terapija koju primijenjujem već godinama, i pali, itekako!

Ljeto, more i vrućine me čiste od svih prenatrpanosti informacijama, tuge, boli, beznađa, loših postupaka...loših ljudi, krivih izbora, svega, zapravo, što sam do tada, u tekućoj godini, zeznula... Dajem si novu šansu. Opet i ispočetka. Tako već godinama, svake godine. Ne pristajem na ništa što od mene oduzima ljeto. Ne ono doslovno ljeto, već ljeto u emocijama, ljeto u srcu...ono, nešto radi čega si živ. Eto to. Baš sam sad nedugo končano došla do nekih stvari koje se, eto, sporije nauče u teoriji, lakše u praksi, ali jednostavno, ako želiš ostati živ i opstati u ovom svijetu, onda ih moraš znati.

Prvo, ne bacaj bisere pred svinje. Shvatila sam da ne može svatko razumjeti što mu želiš poručiti ili kakav je tvoj stav oko nečega. Niti svi ljudi imaju iste kapacitete, niti svi ljudi imaju moć da shvate što stoji iza pojednih krtika, sugestija ili dobronamjernih savjeta. Ne mogu i bok. To su ljudi, ipak će ti oni uvijek naći zamjerku, pa makar se radilo i oko njihovog dobra.

Drugo, prestani se davati, ako zauzvrat dobivaš samo šamarčinem mrvice i pljuske. Postoje ljudi, koji iako se daješ za njih kao majmun, ne kuže i ne vide sve što im daješ. Takvi ljudi, uopće nisu dostojni tvog ili mog vremena. Takve ljude, jednostavno, treba amputirati. Jebeš ti sve na ovom svijetu, ako je tvoja tuga veća od toga što te veseli. Takvi odnosi nisu dobri sada, neće biti dobri za deset godina, kao ni za dvadeset. Ponekad je teško zaustaviti takve odnose, ali ono što dolazi nakon amputacije takvih ljudi u života, to se zove svjetlost i mir. Za dobrobit sebe, nitko nije dužan patiti, ako u odnosu osjeća tugu i jad.

Treće, da- mnogo njih ne bi nikad učinilo ono što bih ja, ali isto tako, niti ja ne bi učinila mnogo toga što bi netko drugi napravio- NISMO SVI ISTI! Upravo zato, NE SUDI da ti ne bi bilo suđeno. Ljudi danas hodaju i lijepe etikete šakom i kapom. Svi sve znaju o svačijim životima, i to bolje od njih samih. Na to me samo podsjetila ova bitka Severine i Milana. Jedva dočekaše da prospu svu svoju žuč, što komentatori, što ovi po kavicama...ne daj mili Bože nikome takve borbe, pa da možda promijene mišljenje. Znaš ono kad s gađenjem kad kažu- "Isss, ja to ne bih nikad.

summer 2017

Dobro pripazite kada idući put budete govorili tu rečenicu, jer "ja ne bih nikad", bude i češće nego što biste uopće mogli zamisliti. Sve ono što sam rekla "da ne bih nikad", to mi se dogodilo. Zato, jezik za zube, i ne govori što bi ili ne bi. Samo živi. I ne upiri prstom. To je nešto najodurnije što možeš činiti. Upirati svojim prstima u tuđi život, o kojem, realno gledano, nemaš apsolutno nikakavog pojma. Otkud ta malograđanska potreba da svakog ogadimo i prolijemo svoju žuč na njega? Mislim da to čine svi oni ljudi koji su nezadovoljni sa sobom i svojim životom! Grozna je činjenica da mnogi i dalje pokušavaju, unatoč svemu što sam u svom životu napravila, nadrasla, pobijedila i prerasla, lijepiti stigme moje prošlosti po mojoj cijeloj sadašnjosti, koja, zaista nema veze s onim što je bilo niti dva posto.

Zašto reći- BRAVO ČOVJEČE- kako si to sve uspjela ženo! Ili, svaka ti čast na svemu što si uspjela pobijediti, kad je lakše reći da je netko smeće ili smrad. Lakše je popljuvati nego reći lijepu riječ. Lakše je podmetnuti nogu, nego pružiti ruku...makar, samo naizgled lakše jer ljudi koji su puni mržnje prema drugima, često su puni mržnje i prema sebi. Kako da on mene voli, kad sebe ne može, nit prihvatiti, nit mijenjati. Prošlost je prošla, ona nas je mnogo čemu naučila, ali prošlost nema težinu da piše ono što smo sada. To jedino ima sadašnjost i vrijeme koje tek dolazi. Samo postupci koje danas radimo utjecat će na ono što ćemo jednom postati. Naravno, da onda svi oni koji nešto mijenjaju- smetaju. PROMJENA. Nema ničeg bez promjene. Nit života, nit napretka, niti novih iskustava, pobjeda...ma možeš sve zaboraviti, ako se ne misliš mijenjati! Jadan je onaj čovjek koji nije promijenio svoje mišljenje. Ne pričam sada ovdje o ljudima sa dvjesto lica i onima koji se okreću kako vjetar puše, već govorim o onima koji su zapeli u svom vlastitom mulju i čude sa da im ništa ne ide od ruke. O onima što se boje napraviti iskorak. Koji se ne mijenjaju. Koji ne rade na sebi, već misle da žive nepodnošljivu lakoću postojanja i dovoljno je samo da oni, takvi, divni i presveti, uopće postoje na ovom svijetu. Aha, kako da ne! Možda da podmetnemo i crveni tepih....za njihovo postojanje. PROMJENA u pravom smislu riječi znači-SVE! Od stava, mind-seta funkcioniranja, emocija, odnosa s ljudima...moraš prvo sam sebi umrijeti, da bi se opet rodio. Sve ostalo su samo loša opravdanja za neuspjeh ili lošu sudbinu. Ako ćeš cijelog života biti zadovoljan s prosjekom, osrednjim životom bez osjećanja emocija i života u svim svojim bojama, onda ok...ali zapamti-ništa ne ubija više od prosjeka i šansi koje nismo iskoristili... U očekivanju velikih promjena ovog ljeta, želim vam svima najljepše ljeto koje ste ikada imali. Jer vi to zaslužujete, kao što zaslužujete promjenu, dobre i pozitivne ljude, podršku, ljubav i pravo prijateljstvo.Odbaci sve što te guši i čini nesretnim. Upravo ovo ljeto je prava prilika za to. Šum mora, cvrkut zrikavaca, igra valova, sjena, zalazaka sunca, mirisa bora....sve ono što nas vraća našem izvornom postojanju i našoj prirodi. Otiđi u prirodu i vrati se svom izvornom ja.

Čuvaj se, daj se dovoljno, no nikad previše, jer na kraju ćeš faliti sebi. 

Autorica teksta: Paola Valić

HR News

HRnewHR logo

HR News je neovisni istraživački portal u vlasništvu fizičke osobe. Svi objavljeni članci činjenično su potkrijepljeni dokazima. Svaki autor osobno odgovara za iznesene neistine suprotno objavljenim Uvjetima korištenja i stavci o odgovornosti.

Web stranica HRnews.hr koristi kolačiće kako bi omogućili bolje korisničko iskustvo. Više o kolačićima. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice HRnews.hr kliknite na Slažem se