Kolumne

  • 17
  • Kol

Znaš onu, nije čovjek otok da bude sam?

Svi mi, ma što god rekli, bježimo od samoće i osjećaja da smo sami na svijetu.

Čak i oni najjači, ipak priznaju, da teško podnose samoću.

Zašto je toliko teško podnijeti sebe samog i u čemu je kvaka? Puno puta sam čula onu rečenicu, "ako ne možeš sam sa sobom, nećeš moći ni s drugima".

Kad sam bila klinka, ili mlada djevojka, uvijek sam vapila da nađem ekipu, društvo, zabavu...nisam voljela biti sollo. Što sam postajala svjesnija, starija, pametnija, ajmo reći mudrija, shvatila sam koliko mi samoća godi.

Ljudi bježe od samoće jer bježe od sebe.

Ponekad je zastrašujuće jasno i otvoreno vidjeti sve svoje mane, loše trenutke, loše poteze, loša ponašanja, jer svi smo krvavi ispod kože, i svatko do nas radi greške. One su sastavni dio našeg života, i negiranjem samo stvaramo zatvoreni krug iz kojeg je povratak vrlo bolan.

Ne možeš vječno bježati od sebe. Još manje, ne možeš u drugima tražiti sebe i nikad se nećeš posve realizirati tražeći podršku kroz druge ljude, a ne radeći na sebi.

Mukotrpan je taj rad na sebi, jer nikada dok god dišemo ne prestaje, a opet s druge strane, koliko god čovjek naučio u životu, u šali znam reći, opet umremo glupi.

Najljepši osjećaj uz ljubav, koje jedno biće može doživjeti, jest upoznavanje sebe samog, svojih dobrih i loših strana...tek tad imaš moć da sa sobom nešto napraviš.

Tek kad prihvatiš sebe sa svim lošim i dobrim što posjeduješ, tek tada, možeš krenuti u pohod na svijet. Poznajem mnogo ljudi koji svoj život žive posve nesvjesni, hladni, samo hodaju okolo kao guske kroz maglu i stalno jambraju da im ništa nije kako su zamislili.

Kako bi išta bilo po zamisli, ako non-stop bježiš?!

Danas, u suvremenom svijetu ima toliko mnogo načina za bijeg. Hoćeš alkohol, internet, kocku, kladionicu, drogu, televiziju, društvene mreže...sve, samo da se pažnja usmjeri s bitnog na nebitno.

Ponekad je vrlo teško opstati u takvom svijetu, ali kod mene nema odustajanja u bilo kojem smislu, pa tako i u tome da se oduprem svemu onome što ne smatram dobrim za svoju dušu. Mišljenja sam, da osoba treba ući u vezu onog trenutka, tek kada nađe nekoga, s kime se osjeća bolje nego kad je sam. 

drame života

No, da bi to uopće bilo moguće, taj "SAM", mora biti odrađen vrhunski. Moraš znati tko si, koje su ti mane, vrline, prednosti, nedostaci, kapaciteti, inteligencija, moraš imati cijelu paletu SEBE na "izvolte"!

Ti moraš znati kormilrati sam sa sobom, jer ako ne znaš ti, zašto misliš da bi partner trebao znati? Jako mnogo ljudi nalazi se i dalje u lošim vezama koje nemaju budućnost i koje na njih djeluju toksički. Nemaju danas ljudi hrabrosti, muda (OPET ta nesretna muda), živaca i odvažnosti da se usude poći na proputovanje sa samim sobom. Nemaju. Krenu, pa odustanu....jer naravno da boli. Kad zagrebeš, naletiš na puno toga što ti se kod samog sebe ne sviđa. Vide koliko tu ima posla, mulja i sivila, i onda je lakše odustati. Odustaju kukavice.

Odustaju papci koji nemaju snagu da se odhrvaju svemu što ih guši...

Jesu li to krivi poslovi, krive veze, krivi brakovi, kriva prijateljstva, sasvim je malo bitno. No, opet, oni su se u tom poznatom udomaćili i njihova udobnost im ne dopušta da naprave iskorak. Kako puno ljudi popuše radi komfora i vlastite guzice!

samoća

Samo zato jer je teško napusiti ono poznato i hitnuti se u novo, ne znači da vam neće biti bolje ako se odlučite na veliku promjenu.

Ljudi se boje promjena, baš zato što ne poznaju sebe. Nisu dovoljno svoji, jer ih koči strah. SVE ŠTO SI ODUVIJEK želio ili željela, nalazi se s druge strane straha.

I upravo zato, danas je taj dan. Dan kad možeš baciti staro odijelo, pogledati sebi u oči, zapitati se kakav život želiš, koliko si sada daleko od toga što želiš, i što je sve potrebno da bi imao sve ono što želiš.

Ljudi ne kuže da je sve u malim koracima. Pa, onda misle pomicati planine, a nisu pomakli ni kamen. Neće ići. Prvo kreni s malim stvarima, jer kakav si u malom, takav si i u velikom. Nitko nije uspio preko noći. U ničemu.

Svatko tko se izborio za sebe, zna koliko je taj put trnovit, bolan i prepun prepreka. Jer tako je to, baš kad poželiš srediti svoj život, sve se okrene u smjer protiv tebe. No, ako si dovoljno uporan, ne odustaješ, vjeruješ u sebe i znaš za što se boriš, TI SI POBJEDNIK.

Razlika između losera i winnera, vrlo je tanka.

Winner nikad ne odustaje i nikad ne prestaje raditi na sebi. Loser odustaje već na prvoj prepreci. Bori se za ono do čega ti je stalo. Nemoj biti papak.

Uzmi ključeve svoje sreće u svoje ruke i nikad ih više ne stavljaj u tuđi džep. U nama je sve ono što nam je potrebno. Samo treba zagrebati ispod površine... A ljubav?

Ma, ona će doći kad se najamnje nadamo. Onda kad najmanje očekujemo...ali znate otprilike kada?

Kad zavolimo sebe i prihvatimo svoju samoću kao graditeljicu našeg bića, kao našu prijateljicu i saveznicu...kad prestanemo bježati od sebe i postanemo svjesni.

Tad će doći i ljubav...i obećajem....

Zatrest će se Svemir. A ti?

Ti ćeš plesati kao nikad do sada...jer poznaješ glazbu i poznaješ sebe.

Autorica: Paola Bekić

  • 10
  • Kol

Na svijetu ne postoji SLUČAJNO, sve se događa s nekim razlogom i svatko nam je poslan s nekom svrhom
Znaš, kad se nešto dogodi, nešto nevjerojatno, tipa- zaglaviš na cesti u dva ujutro, nema pomoći, nema nikoga, i odjednom- svjetlo na kraju tunela, ukaže ti se čovjek koji ti pomogne. Da, koliko god vjerovao, on nije došao tu slučajno. Vjerovali ili ne, privukle su ga naše misli.

Sigurna sam u jačinu onog što mislimo, a još više u jačinu onog što želimo. Vjerojatno, u takvoj situaciji, očajnički trebamo pomoć, i jednostavno, mislima je privučemo, i zaista- pomoć je tu. Ili npr.- žena ili muškarac razočarana ili razočaran u svijet, ljude, ljubav i u sve što možeš biti razočaran, npr. sama hoda po nekom shopping Centru, i "slučajno" se sudari, u prolazu, sa nekim frajerom ili ženskicom.Odjednom, taj frajer/ženska joj postaje prijatelj, saveznik, pomoć, kamilica i oblog koji liječi rane koje su do tad gorjele... Znate onako, situacija kao u onim ljigavim ljubićima sa J. Lo., e pa to!

Ne znamo kraj filma, ali to sad u ovom trenutku nije ni bitno, važno je samo da shvatimo, da nam određeni ljudi ulaze u život točno onda kad trebaju, a jednako tako, i izlaze iz njega, kad je njihovo vrijeme završilo. Nije se on/ona tu slučajno našao. On je morao biti tu, da nju izliječi.

Ako dovoljno dugo patiš i zadobiješ puno životnih udaraca, naprosto je nemoguće, po statistici, da ostaneš u takvim dramama do kraja života. Nije slučajno žena na dnu konačno dobila posao, ili nisi slučajno srela prijatelja kojeg nisi vidjela 20 godina, baš onda kad ti je trebalo, niti si slučajno pronašla ljubav svog života....ništa nije slučajno.

Pa ni tvoje srce nije slučajno takvo kakvo jest. Ono je plod svega onog što nosiš već godinama u duši....

IMG 20170804 104327 057

Najkompliciranija stvar na ovom svijetu- jesu ljudski odnosi. Od onih složenih obiteljskih, pa ako ćemo dalje, do onih bračnih, ljubavnih, pa čak nekad i prijateljskih odnosa, koji se teško sklapaju, a lako prekidaju. Svatko je kroz život imao barem jednog ili dva prijatelja koja su ga razočarala, ubila mu vjeru u ljude, prijateljstvo...to je tako. Tu školu smo svi morali proći.

Svaki odnos na ovom svijetu mora biti njegovan ili zalijeva. Ako se ne brinemo o onome do čega nam je stalo, vrlo lako to sve može nestati...i to u tren oka. Oduvijek je ovaj ludi život nagrađivao sve one koji imaju muda.

Kroz svo ovo vrijeme, shvatila sam da su muda jedna od važnijih stavki, ako bilo što želimo učiniti sa sobom i svojim životom....i to je tako. Kad ti se čini, da ništa nema smisla, da je skoro gotovo, da si ostavljen, sam, ponižen....ne brini.

Ustani. Stisni muda, ma koliko god da boli!

Stisni zube, znam kako je to neugodno, zaista znam, ali ti to možeš!

Život će te nagraditi. Ako nisi dovoljno dugo bio dole, ne možeš ni doći gore. Svi se mi bojimo boli, poraza i tuga...ali jedino kroz njih rastemo.

I što više smo povrijeđeni, postajemo jači.

Puteva u našim životima ima jako mnogo, no u konačnici svi oni vode na jedno mjesto- bitno je samo da osluškujemo svoje srce i primamo sve poruke koje nam šalje Svemir, da osluškujemo i naići ćemo na pravo rješenje. Neki to zovu Svemirom, ja to zovem nevidljivom Božjom rukom...svatko je slobodan da si svoj duhovni svijet nazove kako želi.

Dugo mi je trebalo da prihvatim kako ništa na ovom svijetu nije slučajno. Svaka situacija, pa i ona najmanja, tu je za nas, da nas nauči nečemu, da kroz nju rastemo, probudimo se...svaka situacija u našem životu nikad nije "slučajno". Što se pak ljudi tiče, oni su još manje tu "slučajno". Nema slučajnih. "Samo rijetki nađu rijetke", rekao je Balašević, a ja ga ovim putem, ne samo citiram, već se slažem s njim u svakom slovcu.

Sada je baš onako kako mora biti. I ako boli, tako je s razlogom, i ako si sretan ili sretna, tako je s razlogom. Očito si dugo plakao ili plakala.

Sve što radimo u životu, radimo samo i jedino isključivo SEBI. Svaka akcija ima reakciju. Svaki potez koji napravimo, plaćamo. Dobro ili loše, ovisi naravno potezu...no, nitko ne odgovara za naša djela ili nedjela, osim nas samih. Nema slučajnosti kad se govori o djelima, kao i o ljudima. Nema slučajnosti. Ništa mi nismo napravili- slučajno ili ništa se nije dogodilo samo od sebe. NIŠTA! Mi smo kreatori svega što dotaknemo. U svakom djelu su naši prsti. Jako dobro moramo paziti kako sviramo, jer slučajne melodije...ne postoje!

Autorica: Paola Bekić 

  • 07
  • Kol

Zašto želimo ubrzati metabolizam?

Vrlo vjerojatno niste zadovoljni svojim izgledom i najmanji komadić hrane "prima" na tijelo. Vrlo lako možemo dokučiti da vam je metabolizam spor te bi ga trebalo ubrzati! Ali kako? Stvar je vrlo jednostavna i možemo ju podijeliti na 3 dijela.

- fizička aktivnost
- suplementacija
- prehrana

PREHRANA
Prvi i najvažniji korak je povećati broj unesenih obroka uz pretpostavku da se danas nažalost jede 1-2 puta na dan te bi bilo poželjno to povećati na 4-5 obroka! To se odnosi na zdrave obroke i bez nepotrebnog nakrcavanja hrane u vaš organizam. Slobodno jedete nakon onih famoznih 18:00h. Vaše tijelo ne zna koliko je sati te slobodno jedete u kasnim satima, a na vama je što ćete pojesti. Zatim bi trebali povećati unos tekućine (barem 2L dnevno).

20668132 10210022135289427 1135481817 n

TRENING
Bilo kakva aktivacija, koja će vas pokrenut iz nule, već je veliki pomak. Želite li u teretanu, ići na plivanje, bicikliranje, aktivnosti kod kuće? Na vama je! Pokušajte se aktivirati barem 3 te minimalno po 30 minuta. 

20646044 10210018928769266 1069769340 n

SUPLEMENTACIJA

Kako nam suplementacija može pomoći?

Vrsta suplementacije koja je namijenjena ubrzanju metabolizma ima višestrukih biljnih ekstrakata te drugih sastava koji vam mogu pripomoći. Visoko proteinska nisko ugljikohidratna dijeta koja je idealna za ubrzanje metabolizma. Voće bi bilo idealno izbaciti van vašeg životnog režima, nažalost voće je krcato fruktoznim šečerom od kojeg nemamo koristi, te bi trebalo nadoknaditi te minerale i vitamine preko suplementacije.

Kofein - Kofein povećava korištenje masnoća kao gorivo i na taj način štedi ograničenu zalihu mišićnog glikogena u našem tijelu.
Zeleni čaj - od mnogobrojnih pogodnosti, jedna se ističe, a to je ubrzanje metabolizma!
Više o tome možete proučiti klikom ovdje.

Autor: Danijel Valek 

  • 31
  • Srp

Prehrambeni dodaci - whey proteini

Sirutka ili kako sportaši volimo zvati „whey“, su proteini koji imaju najveći izvor svih esencijalnih amino kiselina. Esencijalne amino kiseline su one koje vaše tijelo ne proizvodi samostalno, već ih je potrebno unositi u organizam dnevnom prehranom.
Bili vi sportaš amaterskih ili profesionalnih mjera ili običan čovjek, preporuka je svima koristiti whey dodatke prehrani.
Garantirano većina osoba ima manjak bjelančevina te bi dodaci prehrani mogli uravnotežiti naše dnevne potrebe bjelančevina.

PROTEINI SU KEMIJA? (NE!)

Večina laika te neinformiranih ljudi tvrdi da su proteini kemija, no malo njih zna da je to obična sirutka. Sirutka je derivat mlijeka, točnije, nastaje pri proizvodnji sira. Sirutka je u svojoj originalnoj formi tekućina koja sadrži manje od 1% proteina i preko 93% vode. Nakon nekoliko stupnjeva obrade sirutka može biti rafinirana tako da se gotovo sva pretvori u proteine. Što je proces sofisticiraniji, to je bolja sirutka, s većim sadržajem proteina.

ZAŠTO SE KORISTI WHEY?

Whey se koristi da bi se na praktičan način povećao dnevni unos proteina ili može služiti kao obična zamjena obroka.

KADA KORISTITI PROTEINE?

Najbolje vrijeme za uzimanje proteina je prije ili odmah poslije vježbe,te kada mislite da bi vam trebao dodatan unos bjelančevina.

KOLIKO PROTEINA UZETI?

Preporučeni dnevni unos proteina za osobe koje ne treniraju je 0,8 grama po kilogramu težine. Te brojke se povećavaju za osobe koje vježbaju svakodnevno. Njima se preporučuje oko 1,8 pa sve do 3 grama proteina po kg težine.To znači da bi muškarac od 80kg koji trenira trebao unositi 80×1,8=144 grama proteina dnevno.

Danijelovu preporuku proteina možete pogledati klikom OVDJE

20562829 10209970268952801 380595995 n

Autor: Danijel Valek (World record holder in bench press 2014, EU champ 2016)

  • 22
  • Srp

Baš smo čudni mi Hrvati, evo kak' veli Zoki- nama nikad dobro. Cijelu zimu smo kukali da nam je hladno i da jedva čekamo ljeto, a sada kad je ljeto, sad nam je prevruće, a majke ti mile, ljeto nije ni počelo. Kakve bi temperature trebale biti ljeti nego visoke? Ma, samo da nam se žaliti. Počelo me to strašno nervirati. Ljudi koji oko sebe samo siju žalapojke i vječno su radi nečeg frustrirani. Gdje god da se okrenem, neki problemi, peripetije...ljudi, dajte mi recite nešto lijepo. Tipa, neka bude i floskula- kao, život je lijep, samo prestanite vječno kukati i plakati. Jedva čekam da skupim prnje i odem na zasluženi GO, da ne slušam crno, crnije, Hrvat.

Ja nisam od onih koja kuka kad je vruće, možda ponekad, samo u PMS-u ;). Uglavnom sam vrlo blagonaklona prema ljetu, jer sam ljeti i rođena, pa moja sklonost vrućini i nije neki bad. S druge pak strane, ne mogu ni zanemariti činjenicu da sam rođena u Rijeci, pa mi je more ipak u krvi. More je pak moja terapija koju primijenjujem već godinama, i pali, itekako!

Ljeto, more i vrućine me čiste od svih prenatrpanosti informacijama, tuge, boli, beznađa, loših postupaka...loših ljudi, krivih izbora, svega, zapravo, što sam do tada, u tekućoj godini, zeznula... Dajem si novu šansu. Opet i ispočetka. Tako već godinama, svake godine. Ne pristajem na ništa što od mene oduzima ljeto. Ne ono doslovno ljeto, već ljeto u emocijama, ljeto u srcu...ono, nešto radi čega si živ. Eto to. Baš sam sad nedugo končano došla do nekih stvari koje se, eto, sporije nauče u teoriji, lakše u praksi, ali jednostavno, ako želiš ostati živ i opstati u ovom svijetu, onda ih moraš znati.

Prvo, ne bacaj bisere pred svinje. Shvatila sam da ne može svatko razumjeti što mu želiš poručiti ili kakav je tvoj stav oko nečega. Niti svi ljudi imaju iste kapacitete, niti svi ljudi imaju moć da shvate što stoji iza pojednih krtika, sugestija ili dobronamjernih savjeta. Ne mogu i bok. To su ljudi, ipak će ti oni uvijek naći zamjerku, pa makar se radilo i oko njihovog dobra.

Drugo, prestani se davati, ako zauzvrat dobivaš samo šamarčinem mrvice i pljuske. Postoje ljudi, koji iako se daješ za njih kao majmun, ne kuže i ne vide sve što im daješ. Takvi ljudi, uopće nisu dostojni tvog ili mog vremena. Takve ljude, jednostavno, treba amputirati. Jebeš ti sve na ovom svijetu, ako je tvoja tuga veća od toga što te veseli. Takvi odnosi nisu dobri sada, neće biti dobri za deset godina, kao ni za dvadeset. Ponekad je teško zaustaviti takve odnose, ali ono što dolazi nakon amputacije takvih ljudi u života, to se zove svjetlost i mir. Za dobrobit sebe, nitko nije dužan patiti, ako u odnosu osjeća tugu i jad.

Treće, da- mnogo njih ne bi nikad učinilo ono što bih ja, ali isto tako, niti ja ne bi učinila mnogo toga što bi netko drugi napravio- NISMO SVI ISTI! Upravo zato, NE SUDI da ti ne bi bilo suđeno. Ljudi danas hodaju i lijepe etikete šakom i kapom. Svi sve znaju o svačijim životima, i to bolje od njih samih. Na to me samo podsjetila ova bitka Severine i Milana. Jedva dočekaše da prospu svu svoju žuč, što komentatori, što ovi po kavicama...ne daj mili Bože nikome takve borbe, pa da možda promijene mišljenje. Znaš ono kad s gađenjem kad kažu- "Isss, ja to ne bih nikad.

summer 2017

Dobro pripazite kada idući put budete govorili tu rečenicu, jer "ja ne bih nikad", bude i češće nego što biste uopće mogli zamisliti. Sve ono što sam rekla "da ne bih nikad", to mi se dogodilo. Zato, jezik za zube, i ne govori što bi ili ne bi. Samo živi. I ne upiri prstom. To je nešto najodurnije što možeš činiti. Upirati svojim prstima u tuđi život, o kojem, realno gledano, nemaš apsolutno nikakavog pojma. Otkud ta malograđanska potreba da svakog ogadimo i prolijemo svoju žuč na njega? Mislim da to čine svi oni ljudi koji su nezadovoljni sa sobom i svojim životom! Grozna je činjenica da mnogi i dalje pokušavaju, unatoč svemu što sam u svom životu napravila, nadrasla, pobijedila i prerasla, lijepiti stigme moje prošlosti po mojoj cijeloj sadašnjosti, koja, zaista nema veze s onim što je bilo niti dva posto.

Zašto reći- BRAVO ČOVJEČE- kako si to sve uspjela ženo! Ili, svaka ti čast na svemu što si uspjela pobijediti, kad je lakše reći da je netko smeće ili smrad. Lakše je popljuvati nego reći lijepu riječ. Lakše je podmetnuti nogu, nego pružiti ruku...makar, samo naizgled lakše jer ljudi koji su puni mržnje prema drugima, često su puni mržnje i prema sebi. Kako da on mene voli, kad sebe ne može, nit prihvatiti, nit mijenjati. Prošlost je prošla, ona nas je mnogo čemu naučila, ali prošlost nema težinu da piše ono što smo sada. To jedino ima sadašnjost i vrijeme koje tek dolazi. Samo postupci koje danas radimo utjecat će na ono što ćemo jednom postati. Naravno, da onda svi oni koji nešto mijenjaju- smetaju. PROMJENA. Nema ničeg bez promjene. Nit života, nit napretka, niti novih iskustava, pobjeda...ma možeš sve zaboraviti, ako se ne misliš mijenjati! Jadan je onaj čovjek koji nije promijenio svoje mišljenje. Ne pričam sada ovdje o ljudima sa dvjesto lica i onima koji se okreću kako vjetar puše, već govorim o onima koji su zapeli u svom vlastitom mulju i čude sa da im ništa ne ide od ruke. O onima što se boje napraviti iskorak. Koji se ne mijenjaju. Koji ne rade na sebi, već misle da žive nepodnošljivu lakoću postojanja i dovoljno je samo da oni, takvi, divni i presveti, uopće postoje na ovom svijetu. Aha, kako da ne! Možda da podmetnemo i crveni tepih....za njihovo postojanje. PROMJENA u pravom smislu riječi znači-SVE! Od stava, mind-seta funkcioniranja, emocija, odnosa s ljudima...moraš prvo sam sebi umrijeti, da bi se opet rodio. Sve ostalo su samo loša opravdanja za neuspjeh ili lošu sudbinu. Ako ćeš cijelog života biti zadovoljan s prosjekom, osrednjim životom bez osjećanja emocija i života u svim svojim bojama, onda ok...ali zapamti-ništa ne ubija više od prosjeka i šansi koje nismo iskoristili... U očekivanju velikih promjena ovog ljeta, želim vam svima najljepše ljeto koje ste ikada imali. Jer vi to zaslužujete, kao što zaslužujete promjenu, dobre i pozitivne ljude, podršku, ljubav i pravo prijateljstvo.Odbaci sve što te guši i čini nesretnim. Upravo ovo ljeto je prava prilika za to. Šum mora, cvrkut zrikavaca, igra valova, sjena, zalazaka sunca, mirisa bora....sve ono što nas vraća našem izvornom postojanju i našoj prirodi. Otiđi u prirodu i vrati se svom izvornom ja.

Čuvaj se, daj se dovoljno, no nikad previše, jer na kraju ćeš faliti sebi. 

Autorica teksta: Paola Valić

HR News

HRnewHR logo

HR News je neovisni istraživački portal u vlasništvu fizičke osobe. Svi objavljeni članci činjenično su potkrijepljeni dokazima. Svaki autor osobno odgovara za iznesene neistine suprotno objavljenim Uvjetima korištenja i stavci o odgovornosti.

Web stranica HRnews.hr koristi kolačiće kako bi omogućili bolje korisničko iskustvo. Više o kolačićima. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice HRnews.hr kliknite na Slažem se